Platforme za podizanje pojavile su se s potrebom za vertikalnim transportom, sve dok je ljudska civilizacija. Izvorna platforma za podizanje koristila je osnovne metode snage kao što su radna snaga, snaga životinja i hidraulična snaga za podizanje težine. Prije industrijske revolucije, ove metode napajanja široko su se koristile uređajima za dizanje.
U staroj Grčkoj Archimedes je razvio poboljšani uređaj za podizanje kojim se upravljaju konopima i remenicama, koji su pomoću vitla i poluga namotavali vitla za podizanje oko vretena.
U 80. godini, gladijatori i divlje životinje preuzeli su originalnu platformu za podizanje do visine arene u rimskom Koloseumu. Srednjovjekovni zapisi uključuju bezbroj ljudi koji su podigli uređaj za dizanje i obrasce za opskrbu izoliranim mjestima. Najpoznatija od njih je platforma za podizanje u samostanu svetog Barama u Grčkoj. Manastir je smješten na vrhu planine, oko 61 metar iznad zemlje. Dizalica koristi košare ili teretne mreže za prijevoz ljudi i robe gore i dolje.
1203. postavljena je platforma za podizanje samostana na francuskoj obali pomoću ogromnog kotača za gazište, pogonskog magaraca, a teret se podizao navijanjem konopa oko ogromnog stupa.
U 18. stoljeću svijet je ušao u prvu industrijsku revoluciju. Kao prikladnija i učinkovitija snaga, mehanička sila počela se široko koristiti u podiznim platformama. U tom je razdoblju brzi razvoj platforme za podizanje imao važnu ulogu u budućem razvoju platforme za podizanje.
